——–
Crna Gora je 2. aprila u 2. krugu izabrala promjenu. Nakon više od tri decenije. Crnogorci su, gotovo dvotrećinski, odlučili završiti eru jednog od najdugovječnijih čelnika zemlje (što kao premijer, što kao predsjednik) Mila Đukanovića. Izabrali su vrhunski školovanog, mladog i perspektivnog Jakova Milatovića, čelnika pokreta Evropa sad.
Milatović je prije prvog, između prvog i drugog i nakon drugog kruga, odnosno nakon pobjede nad Đukanovićem, od brojnih samoprozvanih analitičara i poznavalaca stanja u Crnoj Gori i regiji karakteriziran najtežim epitetima. Predstavljan je pročetničkim kandidatom, osobom koja će ako pobijedi izvući državu iz NATO-a, povući crnogorsko priznanje nezavisnosti Kosova… No, najbolji poznavaoci bili su očito oni kojih se najviše tiče sudbina zemlje – građani Crne Gore.
Zasićenje Đukanovićem
Nakon što je pobjeda prenoćila, i sam Milatović je začepio usta analitičarima u Crnoj Gori, ali i regiji. Vrlo jasno je poručio da su priče o izlasku iz NATO-a i povlačenju priznanja Kosova besmislene, a razriješio je i pitanje svih pitanja, potvrđeno kroz niz presuda tamo gdje je to jedino relevantno, ali nekako dočeka svakog čelnika u regionu (iako je mišljenje svakog osim Haškog tribunala potpuno nebitno), pa je jasno rekao da je u Srebrenici bio genocid nad Bošnjacima.
Bosna i Hercegovina i Kosovo dvije su neuralgične tačke regije, pa se izbori bilo gdje na zapadnom Balkanu najčešće analiziraju kroz uticaj rezultata na odnose u regiji, a najviše upravo kroz refleksiju na BiH i Kosovo. Zato smo od analitičara sa Kosova Albinota Malokua i iz BiH Admira Lisice zatražili da daju svoj osvrt.
Lisica ističe da je u toku predizborne kampanje boravio tri puta u Podgorici, te da je razgovarajući sa građanima zaključio da je vladalo zasićenje sada već bivšim predsjednikom Milom Đukanovićem. Ali i veliko nepovjerenje prema Jakovu Milatoviću.
”Jasno je da se Milatović deklariše kao proevropski političar, ali u prvim sedmicama njegovog mandata može se zaključiti da izostaje njegova posvećenost regionalnoj saradnji. Ovdje mislim prije svega na odnos prema BiH. Milatović je bio dio Vlade iz 2020. godine, koja je okarakterisana kao prosrpska i proruska. Neki su je čak nazivali i apostolska zbog bliskosti sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Milatovića je podržalo prosrpsko radikalno krilo u Crnoj Gori koje predvodi Andrija Mandić. Trenutno Crna Gora šalje poruku međunarodnoj zajednici da je poprilično podijeljena država. Iskreno se nadam da će opravdati orijentaciju iz nekih svojih govora, te da će Crna Gora konačno krenuti u jednu mirniju političku dionicu”, kaže Lisica.
Građanske stranke
Navodi Lisica i to da je Milatović neposredno prije održavanja izbora skandalozno poručio da je “prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, zajedno sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom razbio Jugoslaviju”. Ta izjava, kaže, ima dodatnu težinu jer je Milatoviću podršku dao crnogorski ogranak Stranke pravde i pomirenja (SPP), koju gotovo isključivo podržavaju Bošnjaci, ali da to dokazuje i “nepoznavanje historijskih činjenica koje govore da je upravo Izetbegović zajedno sa Kirom Gligorovim, tadašnjim makedonskim predsjednikom, nastojao očuvati Jugoslaviju u kriznim trenucima.
”Jasno je da Milatović ima podršku prosrpskog elementa u Crnoj Gori, ali i Srbije, međutim, prema izjavama koje daje, to mu bar trenutno ne predstavlja preveliki teret. Čestitanje Finskoj na prijemu u NATO bio je suptilan znak u kojem smjeru će nastojati pokušati da pozicionira svoju politiku – prema zapadnim zemljama. U kontekstu ruske agresije na Ukrajinu suludo bi bilo da bilo šta drugo učini. Istina je da je konstatirao da poštuje presude u kontekstu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, ali je također nastojao da nakon toga podsjeti na strašne zločine, kao što su Jasenovac i drugi u kojima su Srbi stradali. Naravno da su sve žrtve jednake, ali je nepotrebno praviti paralelu Srebrenice i Jasenovca, jer Bošnjaci nisu odgovorni za Jasenovac i ustaške zločine. Ukoliko izjave sa početka mandata budu pratila i djela, onda će to biti dobro ne samo za Crnu Goru već i za region”, ističe Lisica.
Pred Crnom Gorom su i parlamentarni izbori. Pitali smo Lisicu koja bi, ponovo za odnose u regiji, opcija bila najoptimalniji izbor? Jasan odgovor je, kaže, pobjeda građanskih stranaka.
”Ali istinski orijentiranih građanskih stranaka koji će u Vladi okupiti proevropski orijentirane Crnogorce, Srbe, Bošnjake, Albance i druge manjinske zajednice. Jedino građanski element može garantirati prosperitet Crnoj Gori, ali i sigurnost koja je u zadnje tri godine poprilično narušena. Naravno, u Crnoj Gori danas imamo mnogobrojne stranke koje su proevropski orijentirane, ali je to samo deklarativno. Predstojeći izbori su izuzetno bitni jer su sasvim sigurno dosta značajniji od predsjedničkih. Rezultati izbora će u velikoj mjeri odrediti u kojem smjeru će Crna Gora ići u narednih nekoliko godina, te da li će ruski utjecaj biti prisutan u većoj mjeri. Ako se trendovi nastave, DPS Mila Đukanovića će nastaviti padati, dok će Milatovićeva Evropa sad sasvim sigurno dobiti nešto veću podršku”, poručuje Lisica.
Očekivao ženu
On vjeruje da je Đukanović shvatio da samo podmlađivanje stranke može uroditi plodom, a što se može vidjeti iz odluke da napusti čelo DPS-a nakon nekoliko decenija. Međutim, dodaje Lisica, nameće se pitanje da li je taj korak mogao učiniti ranije.
Kosovski analitičar Albinot Maloku smatra da su građani Crne Gore i u prvom krugu predsjedničkih izbora pokazali svoju proevropsku i demokratsku volju i namjeru.
”Međutim, u drugom krugu su željeli promjene političkih figura. Dosadašnja dostignuća Crne Gore su opipljiva i mjerljiva. Nezavisnost, vizna liberalizacija sa EU, članstvo u NATO-u, uz prilično uspješan proces na putu evropskih integracija, dobri i mirni odnosi sa susjedima. Ovo su koraci koje Crna Gora mora pažljivo slijediti. Data obećanja i promjena političke figure bili su presudni za izbor novog predsjednika”, kaže Maloku.
Sasvim je prirodno, kaže, mijenjati vlast u demokratskom sistemu. Ali, naravno, svako “odstupanje od ciljeva koje su imali građani Crne Gore donosi loše stvari”.
”I ne samo za tu državu. Da, svjesni smo i da u Crnoj Gori postoje političke snage koje podržava Srbija koje bi ovu političku promjenu htjele iskoristiti za nezdrave interese. Proces promjena u Crnoj Gori je tok koji je nametnula dugovječnost političara koji su na vlasti ovih 30 godina. U svakom slučaju, bila je i jedna dama koja je bila dosta dobra kao kandidat i, da budem iskren, nadao sam se da će nakon Kosova, Hrvatske, te Slovenije i Crna Gora imati ženu na čelu države”, ističe Maloku.
On smatra da je Milatović stavovima prije pobjede ostavio prostor za kritiku. Odnosi se to, navodi, na “mek pristup nezdravim orijentacijama crnogorske politike, koje bi iskoristile priliku da ga zadrže u blokadi”, te da je to kočnica koja je proizvodila i kritike.
”Imamo primjer aktuelnog premijera Abazovića, koji u ime građanske opcije nije znao svoje granice, pa je srpski politički korpus to iskorištavao maksimalno. Milatović se školovao u inostranstvu i ima više mogućnosti da sazna istinu o svom političkom opredjeljenju. Njegovog znanja, vjerujem, ima u izobilju, da ne bi upao u zamku srpskog kleronacionalističkog političkog korpusa koji je prilično prisutan na političkoj sceni Crne Gore. Poznavati činjenice da se u Srebrenici desio genocid i da je Republika Kosovo država, nije luksuz za obrazovane i prosvijetljene van zatvorene srpske kutije”, jasan je Maloku.
Podrška iz regije
Osvrnuo se Maloku i na činjenicu da je sada već bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dobio prije izbora javnu i nedvosmislenu podršku brojnih značajnih političkih figura iz regije iako upravo iz tih zemalja često dolaze izrazito izražene kritike na podršku političarima koja dođe iz neke od susjednih država, a koja se često karakteriše kao miješanje u unutrašnja pitanja. Ističe da se radi o strujama koje Đukanovića poznaju odavno, pa i lično.
”U izbornim procesima susjednih država, pa čak i dalje, svako od građana drugih država može izraziti simpatije za određene izborne kandidate, ali se ne preporučuje i nije dobro da političari pozivaju da se glasa za određenog kandidata. Na Kosovu smo imali primjer kada je premijer Albin Kurti otvoreno podržao Joea Bidena protiv Donalda Trumpa. Ovo je bila greška, po mom sudu. Pogotovo kada nemate ni pravo glasa, a vi ste političar i lider određene države. Ali, ne mogu reći da se otvorene simpatije prema bilo kojem kandidatu, ako ih ne podrže direktno na terenu, mogu kvalificirati kao miješanje u unutrašnje stvari te države”, smatra Maloku.
Pitali smo i Malokua koja bi opcija za odnose u regiji bila najoptimalnija kao izbor na predstojećim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori. Kaže da će to biti trenutak razjašnjavanja političke moći za sve političke subjekte.
”Ne vjerujem da predsjednički izbori mogu biti mjera trenutne moći, čak ni za stranku izabranog predsjednika, ali će to biti parlamentarni. Crna Gora je država građana različite etničke pripadnosti i stoga treba postojati inkluzivnost. Evropska orijentacija Crne Gore, koja održava odnose sa građanima, donosi pravdu, ekonomiju, održava dobre odnose sa susjedima, opcija je koju ova država treba da ima”, zaključuje Maloku..
