Oliver Dragojević otišao je prije pet godina. Čovjek koji je godinama postao simbol Dalmacije volio je Split kao malo tko. Često sam pričao o tome.
“Ukusno je zivjeti u njemu”
„Nikad se ne bih iselio iz Splita jer mi je tu živjeti. Čim živiš u Splitu, ako stvarno živiš, ne možeš biti nekomunikativan ili uobražena zvijezda. Problem je što ponekad novinari vole da čačkaju po mom životu i traže skandale, ali moju pravu publiku to baš i ne zanima. Inače ne dajem zanimljive savjete i siguran sam da ljudi kojima se zaista sviđa moje pisanje ne traže od medija takve informacije o meni…”, rekao je jednom prilikom.
„Normalno je da mi, kada šetam gradom, ljudi priđu, da me pozdrave, da stanu i razgovaraju sa ljudima. On definitivno može dobiti moje brojeve telefona, nikad u životu nisam imao tajni broj. Nisan je uobražen i zapravo voli ljude, samo se s vremena na vrijeme napravi grimasu da ne bi imao naviku da u svakoj prilici razgovara sa svakim kome padne na pamet…”, dodao je.
Prve godine života proveo je u Veloj Luci
Oliver je rođen u Veloj Luci, ali se kao dijete sa porodicom preselio u Split.
„San je rođena 7. decembra 1947. godine kao peta kćerka Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, u zgradi škole Natko Nodilo, u kojoj je tada bilo porodilište. Mater mi je dao ime po Oliveru Twistu. Govorila je da je to zato što smo bili pravi poslijeratni siromašni. Prije mene su rođene tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su umrle prije mog rođenja, dvije u Veloj Luci odmah nakon porođaja, a jedna u partizanskom bijegu u El Šatu od salmonele. I Aljošin brat je stariji od mene”, rekao je sam Oliver.
“Prve godine života proveo je u Veloj Luci… Iz Luke smo se preselili u Split kada se moj otac zaposlio kao pilot u Lučkoj kapetaniji. Moja prva sjećanja iz djetinjstva vezana su za uzbune i vježbe civilne zaštite nakon rata i slike Jevreja koji trče po sudu sa gas maskama (…) Majka i otac su radili, a Aljoša i ja smo kuhali sami kod kuće. Poštenije je reći da to Aljo kuha, a ja kuham i pomažem oko posuđa. Bilo je to loše vrijeme: malo borova, malo spize. Nije bilo mesa, a malo je bilo da smo dobijali pomoć”, prisjetio se dalje.
Kada je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice i putnike na brodu na relaciji Split – Vela Luka.
„Gitara je ušla u našu kuću kada je San imao deset godina. Otac ga je kupio, kao i sve što smo imali, na kredit. Bila je zaista nikakva i očajna, ali je se i danas sećam jer je bila – prva. “Prvi put sam javno nastupio – u duetu sa Aljošom – daleke 1957. godine na Radio Splitu, gdje smo se prijavili na radijsko takmičenje pjevajući našu omiljenu pjesmu Dianu”, opisao je.
U karijeri dugoj 50 godina, stvorio je 40 albuma, live albuma i kompilacija, a sa Zdenkom Runjićem je dugo godina imao plodnu saradnju. Jedan je od najnagrađivanijih izvođača Porina i jedan od rijetkih hrvatskih muzičara koji su nastupali u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Operi u Sidneju, prenosi Index.hr.
