ENGLESKA Sami Rimljani su promatrali Britaniju kao jednu divlju, pustu i varvarsku provinciju, prilično neplodnu, sa skromnim ljudima koji su tamo živjeli i koji su uslijed takvih okolnosti bili prisiljeni da istražuju po svijetu, primjer je kolonizacija Amerike i etabliranje Engleske kao svjetske kolonijalne sile. Zahvaljujući upravo jalovim i vrlo skromnim uvjetima, bili su primorani da budu dovitljivi, pokretljivi, izdržljivi, hrabri, sposobni za rat, sposobni i za preživljavanje u različitim, često neprijateljskim uvjetima. Takvo okruženje formiralo je i takozvane jomene, slobodne seljake, koji su u davna vremena bili stub engleskog društva, sa jakim osjećanjem dostojanstva, zatim kršćanstvo koje je prodrlo na otok i oplemenilo pagane, tako da je engleska supstanca sazrijevala u simbiozi Kelta, Germana i anglosaksonskih barona i jomena.
Engleska je nastojala i nakon pada svoje imperije da zadrži odnose sa svojim kolonijama (dobri primjeri su Amerika i The Commonwealth), na načelima rada, industrijske organizacije, ekonomične proizvodnje, efikasnog menadžmenta, pragmatizma, utilitarizma i konkurencije kao temeljnim načelima. U Engleskoj je 1641. godine pogubljen Karlo I, pri čemu je došlo do izražaja takozvano muško načelo koje su reprezentovali jomeni i gentri ili sitno plemstvo, koje je bilo antipod ženskom načelu grupisanom oko kralja i njegovog pofrancuženog dvora.
Engleska je stalno bila sama protiv cjeline, otok naspram kontinenta, tako da je u Engleskoj prisutna izreka Moj dom, moja tvrđava, sa kultom privatnog života – privacy. U Engleskoj poštuju čudake i osobenjake jer ne postoji norma ljudskog karaktera, nego se poštuje raznolikost, otud i termin joker – šaljivdžija, dok se na kontinentu teži za jedinstvom i ka monizmu. Common sense – zdrav razum – ima počasno mjesto u mentalnom sklopu Engleza, ideal Engleza je gentlmen, koji predstavlja najvišu razinu samoostvarenog čovjeka koji ovisi samo o sebi, to jeste, on je u biti čovjek-otok, što nije nimalo lako postići u praksi. Dakle, temeljna načela ponašanja jednog gentlmena su samoograničenje, suzdržavanje i autoironija, suzbijanje strasti, umjerenost, samopoštovanje, hrabrost, neovisnost. Eugen Rosenstock-Huessy kaže da su potrebna tri pokoljenja da bi se postalo gentlmenom.
Sam govor Engleza je skroman i precizan, sa čestim tendencijama umanjenja i ironije, sa neisticanjem nekog svog talenta, sa pažljivo biranim riječima. Spreman je da preuzme rizik i gubitak, otuda nije slučajno da je takozvani a gentlemen’s agreement postao vrlo primjenjiv instrument u diplomaciji. Gentlmen nije Francuz koji brine o mišljenju drugih, niti Nijemac koji sebe vidi kao gordog Natčovjeka, niti Židov koji brine o rezultatima svoga rada, on je naprosto unique koji se čak na primjer dugo opirao uvođenju centralnog grijanja kao tekovini europskog kontinenta, pri čemu ima svoj home rule i samoupravu.
Završavanje izgradnje Engleske kao države u XVII stoljeću zahtijevalo je dalji razvoj i aktiviranje njene druge strane, a to je brod u oceanu. Tako gentlmen postaje mornar – sailor – koji se otvara i hita u nova prostranstva i prema novim kontinentima, pun akcije i spremnosti da poduzme daleka putovanja i prihvati rizik. Satira i humor zauzimaju značajno mjesto u komunikaciji Engleza, ali i umjetnosti i filozofiji, kao metode spoznaje, s tim da je u književnosti dominantan humor, jer je satira ipak više racionalna, surova i apsolutna u negaciji. Interesantno je da je detektivski žanr/roman otkriće engleske književnosti, što je i prirodno imajući u vidu samu strukturu engleskog društva koje podsjeća na gusto slojevitu pitu koju treba istraživati uporno, nekada i u nju prodirati poput rudara/geologa, analitički, oštroumno i mikrokirurški, što i jesu u biti odlike karaktera Engleza.
Engleski jezik je prošao intenzivan razvojni put tokom stoljeća pretvorivši se iz sintetičkog u analitički, prilagođen razmišljanju individua u industrijskom društvu, koji je ekonomičan i koji operiše standardiziranim frazama, više funkcionalan, nego supstancijalan.
Kao negativne karakteristike mogli bi se navesti licemjerje i farizejstvo kao posljedica engleskog pluralizma i tradicije, jer se u Engleskoj razvoj odvijao na način da ništa nije rušeno do temelja. Zato je u Engleskoj moguće da monarhija egzistira sa parlamentarizmom. Englezi su neka vrsta konzervatora jer čuvaju i dobre i loše pojave u koegzistenciji. Tako je pristojno ponašanje i prema ozloglašenoj ništariji čin tradicije, kao i poštivati bonton, osmjehivati se čovjeku koga mrziš, ne raskrinkavati ga otvoreno. Ponekad licemjerstvo, u ovom kontekstu, može biti i posljedica suzdržanosti i skromnosti od suda i osude druge osobe, sa pretpostavkom moguće pogreške. Farizejstvo bi bilo lažna moralnost kada netko prekorijeva druge, a sam je gori od njih. Prisutan je i snobizam nižih slojeva i sitničavost kod viših slojeva, iako bi se ove karakteristike mogle interpretirati i pozitivno jer sprečavaju uravnilovku nivelišuću entropiju, održavajući engleski establishment u stanju procvata složenosti formi, jer je vertikalna stratifikacija i put gore u engleskom socijumu dosta otežan. Naime, sama engleska civilizacija je višeslojna i nije, na primjer, slučajno da je geologija kao znanost prvi puta uvedena u Engleskoj. Utemeljivač joj je bio Charles Lyell. Melanhonlija i flegmatičnost bi se također mogle dodati listi engleskih negativnih karakteristika, uvjetno kazano.
Englesku na simboličnoj razini oslikavaju Magna Carta Libertatum – Velika povelja sloboda – iz XII stoljeća, koja se interpretira kao self-madeness, a karakteriziraju je i samoodgovornost, suzdržanost i samoobuzdanje. Temeljni pozdrav je: How do You do – kako radite. Dominantan je princip muškosti. U Engleskoj živi self-made man – samostvoreni čovjek – koji je utemeljen na načelima urgije. Kao simbolična figura, amblem ili slika svijeta u Engleskoj se javlja brod sa katarkom koji upravo korespondira sa self-made manom. Simbol drveta za Englesku je ariš. Dominantna kombinacija elemenata za Englesku je: voda – vazduh – vatra – zemlja. Karakteristični moderni plesovi su rokenrol, tvist, plesovi koji omogućavaju radniku koji je cijeli dan na pokretnoj traci da se opusti i da povrati životnu snagu takvim plesovima. Sportovi koji se favoriziraju u Engleskoj su nogomet, tenis, odbojka, golf, sve sportovi koji koriste loptu.
Na kraju, može se reći da malokrvnom Anglosaksoncu, na vlažnom i maglovitom otoku, upravo treba mogućnosti otvaranja i izlaženja iz takve situacije na jednoj strani u odnosu/borbi sa prirodnim okruženjem, a na drugoj strani u susretu, a nekada i konfrontaciji, sa globalnim okruženjem, pri čemu je nekada potrebna pamet, a nekada sila, kako bi se self-made man održavao, revitalizovao i potvrdio u globalnoj areni.
AMERIKA je tvorevina stvorena pomoću urgije i bez gonije, jer je vještački stvorena. Ovdje stanovništvo nije narod, nego zbir emigranata za koji važi latinska maksima ex pluribus unum – iz mnoštva jedno. Odnosno, na početku je važila maksima each and all – svako i svi – jako je razvijeno načelo individualizma. Emigriranje u Ameriku za većinu je značilo započinjanje novog rođenja i novog života. Amerika raste odozgo, vještački, to je razlika u odnosu na Latinsku Ameriku, gdje se taj proces odvijao obrnuto. Amerika je kovčeg mikronaroda, prva vanzemaljska civilizacija sastavljena od jakih, pohlepnih i slobodnih individua, koje su na jednoj strani pokidale veze sa ranijim domovinama, a na drugoj gotovo istrijebile domorodce, Indijance u Americi, gradeći jednu novu superdržavu.
Za razliku od Europe, Azije i Rusije, Ameriku karakterizira takozvani Orestov kompleks, odnosno majkoubistvo, jer se ubija stara majka, ranija domovina, a prema novoj se ne odnosi sa uvažavanjem. Kao posljedice takvog odnosa danas imamo na primjer velike ekološke probleme u Americi, ali i visoku razinu slobode koja je jedno od temeljnih načela života u Americi. Danas se pokušavaju obrnuti procesi, to jeste pokušava se pomoću urgije stvoriti gonija, bez dvorske kićenosti, galantnosti i ars amandi – ljubavne vještine – ali ne ljubavno-psihološkog romana europskog tipa, nego je u tom kontekstu samo pervalentan brutalni seks.
U Americi dominira values as force, odnosno kriterij vrijednosti sile i energije, odnosno dinamike, a ne osjećanja. To je potvrđivala i američka praksa u industriji čiji je jedan od rodonačelnika bio H. Ford, koji je konstruirao kola bez konja, odnosno automobil, te je unaprijedio proizvodnju uvodeći tekuću vrpcu u proces proizvodnje, odnosno fordizam kao skup principa i metoda suvremene organizacije proizvodnje. Tako Amerikanac sam sebe vrednuje kao dobro ili ne tako dobro oruđe za proizvodnju dobara, sa potrebom za poduzetnošću i praktičnošću. Amerika nije Majka-Otadžina svojim čedima-sinovima, već faktografija svojim stanovnicima-radnicima. Ona postaje faktorija koja nije ponikla, nego je stvorena, takozvana stvoradžbina.
Amerikancu je strana ideja vertikale biljke, ali i korijenja. Time is money, sve je užurbano, reklame upućuju na konkurenciju i sama znanost je akcelerirana, nema se vremena da se uzgajaju geniji, nego se oni uvoze. Primjeri su Einstein, Chaplin, Stravinski, Toscanini i plejade drugih o tome svjedoče. Sve je mlado i zeleno, tu je lišće od trave, a ne od drveća, kao u pjesmama W. Whitmana, koji u jednom stihu kaže ja sam trava pustite me da radim, a ne da rastem.
Inače, poezija Whitmana je također manifest demokracije, gdje se nabrajaju pojave, stvari, događaji, kao u katalogu, eklektično i bez obaveze da su povezani u cjelinu ili da uspostavljaju određene relacije. Sve je razigrano i sve reflektira postojanje jedne mlade tinejdžerske civilizacije, koja nastaje u procesu fermentiranja u takozvanom Melting potu. Zastupljen je slobodan stih, vers libre, u prvom planu nije rima, nego anafora, korištenje jednakih riječi ili izraza kojima počinje stih. U američkoj civilizaciji vlada avanturistički duh, narodni heroji su Huckleberry Finn, Tom Sawyer, kao i supermeni westerna – cowboysi.
U Euroaziji ljudi imaju jake kočnice. Na primjer, u Njemačkoj je izražena autorefleksija, u Engleskoj uzdržanost, u Rusiji stidljivost, u Francuskoj strah od podsmijeha, u Kini i Japanu važne su ceremonije, u Indiji dharma – držanje. U Amerikanaca tih kočnica nema, oni uživaju u slobodi rada i stvaranja. Preovlađujuća psihička stanja kod Amerikanaca su egzaltiranost, otvorenost, brzina reakcije, gotovo momentalno, improvizacija kao kreacija je bitna, to svjedoči i jako razvijen muzički pravac jazz koji znači, u biti, uzbuđivati i požurivati, a i ples je u istom stilu, dakle freestyle dance.
U Americi se njeguje kult rada i stvaranja koji je temeljni kredo življenja i rada, dakle i modus operandi i modus vivendi. To proizvodi i kreira i viškove robe i usluga, koje je potrebno da apsorbuje tržište, što je moguće jedino stvaranjem vještačkih potreba na zasićenom tržištu. Ta uloga pripada još jednom američkom novumu, a to je marketing.
Inače, nezaposlenost je za Amerikanca prava katastrofa, jer za razliku od na primjer Italijana koji vole besposličarenje, američki radnici smatraju to nekorisnim trošenjem vremena, tako da je često slučaj da oni uzimaju kraći godišnji odmor, nego radnici u nekim drugim zemljama. Amerikanci često rade dva ili tri posla, a ako imaju slobodno vrijeme, koriste ga za relaksaciju, sport ili sjedenje ispred televizora uz pivo, ali sve u funkciji bolje spremnosti za rad. Tu vrijedi deviza work hard – play hard – radi žestoko i igraj žestoko. Ovakav model ponašanja je naslijeđen još od prvih naseljenika Amerike, čija je temeljna deviza bila pray and work – moli se i radi. Rad i proizvodi se poštuju jer su prošli proces urgije i stvaranja, tako da sve ima svoju vrijednost i cijenu.
Sam rad je blagoslovljena aktivnost, nema prepuštanja slučaju, rad je sredstvo kojim se može izbjeći zla sudbina i patnja, a ostvariti ljudska sreća, što je napisano i u američkom Ustavu. Američki san se ostvaruje radom, a osmijeh je conditio sine qua non, konstanta američke svakodnevnice. Uživanje u radu, ali i konzumerizam i hedonizam su prisutni, ideal nisu ratničke vještine, nego preduzetništvo i liderstvo, arhetip Columbusa, istraživača i pronalazača, imanentan je svakom Amerikancu, sami ekstremiteti kod Amerikanaca su razvijeniji jer se intenzivno koriste za rad, hodanje, tako da je logična filozofija pragmatizam i operacionalizam.
Amerika je karakteristična po individualizmu i individualnim slobodama, odnosno, visokoj razini moderne demokracije. Temeljni pozdrav je How do You do – kako radite. Značajan je odnos prostora i vremena, što oslikava krilatica time is money, ali u funkciji poslovanja. Dominantan je princip muškosti, koja inkorporira u sebe niz malih saveznih država, čineći njen, simbolično kazano, harem. Dominiraju divlje zvijeri kao životinjske vrste, poput Bijelog Očnjaka, Mobi Dika, Hobotnice, ali u Americi postoje i artificijelne vrste kao rezultat ekspanzivnog razvoja – to je automobil kao industrijska životinja i u svojoj proširenoj verziji kentaur ili takozvani man-in-the car, čovjek-u-autu. U Americi živi self-made man – samostvoreni čovjek, koji je utemeljen na načelima urgije, koji se iskrcao u Americi i napravio self-made world – samoostvareni svijet. I sam Franklin je definirao čovjeka kao biće koje pravi oruđa, a ne kao što ga je definirao Aristotel, kao zoon politikon ili političko biće.
Interesantno je vidjeti i tko su bili američki lideri. Jedan od njih bio je G. Washington, u korijenu imena wash – dakle onaj koji je prao. Ili A. Lincoln, u korijenu riječi link – onaj koji je povezao Sjever i Jug. U Americi je također usvojen zakon prema kojemu se svaki emigrant u Ameriku, ukoliko je imao neku aristokratsku titulu, morao odreći te titule, tako da se svima pružala ista šansa za život i uspjeh, u skladu sa temeljnim načelima demokracije i individualnih sloboda.
Kao simbolična figura, amblem ili slika svijeta u Americi javlja se dolar – $, koji predstavlja vertikalu nebodera sa zmijom koja obavija drvo, ako tu figuru položimo horizontalno, dobijamo sliku autoputa sa bočnim odvajanjima, odnosno pejzaž moderne Amerike, koji je projicirao i izgradio H. Ford za man-in-the car. Inače, Ford je usporedio svoj način proizvodnje automobila sa europskim, pa je ustvrdio da se u Europi proizvodi ograničen broj automobila, savršenih proizvoda, raskošnih i mass customized – individualno napravljenih, dok je on prvo napravio svoj čuveni T-model koji je bio isto tako perfektno urađen, ali zatim istraživao mogućnosti za masovnu – serijsku proizvodnju.
Nadzemno nebodersko biće u Kosmosu Amerike počiva na pljosnatoj ploči zemlje bez korijena – temelja u zemlji, sve djeluje kao da je postavljeno iz neba. Kada se govori o prostoru, dominiraju horizontalna ravan i širina, a ne daljina. I jezik prepoznaje dimenziju širine, jer dominira vertikalno-dubinski zvuk, koji se širi i k – I canʼt. Semiotika je također izum Amerikanaca, pri čemu dominira funkcionalni, a ne supstancijalni pristup riječi.
Amerikanci su nomadi koji u domo-mobilu špartaju Amerikom u potrazi za poslom. Njih mjesto ne drži, tako da je industrijsko-fabrički mentalitet zapravo bio nešto što se moglo usporediti sa stočarskim mentalitetom u davna vremena koji, za razliku od zemljoradničkog mentaliteta, nije bio statičan i vezan za zemlju.
Vječno su u pokretu, a automobil postaje perpetuum mobile, odnosno pokretni ured sa modernim komunikacijsko-navigacijskim uređajima. Dobra strana ovakvog življenja je da automobil postaje čak na neki način učitelj morala, pa čak i logike jer se pravila u prometu jako poštuju, što se reflektira i na druge propise i zakone.
Amerika je i zemlja pronalazača poput Edisona i Forda, upravo u sferi tehnike, gdje se zahtijeva efikasnost, a ne u umjetnosti, gdje su kontemplacija i koncentracija na prvom mjestu. Interesantno je da je časovnik izum Europe, dok je automobil izum Amerike. I dok časovnik mjeri vrijeme, automobil savladava prostor, brzina časovnika je programirana, dok je kod automobila fleksibilna. Sat je, dakle, vrijeme, sfera i statika što je ženski princip – gonije, dominantna u Europi. Pravolinijsko kretanje, ubrzanje u prostoru je muški princip – urgije, karakterističan za Ameriku.
Boja ima ideološki značaj u Americi, pa tako imamo bijelce, crvenokošce, crnce, žute, što se odnosi na ljudske rase. Kada se govori o hijerarhiji čula, ona je postavljena tako da je na prvom mjestu vid, čulo važno za čovjeka-automobil i pticu-avion, zatim sluh prvenstveno značajan za ritam rada, a potom za muziku, ukus za reklame i, na kraju, miris bez posebnog određenja jer su prema legendi bogovi doseljenicima oduzeli čulo miris zbog istrebljenja Indijanaca, pa im je hrana postala bezukusna.
Simbol drveta za Ameriku su bukva i hrast. Ptica je također simbol američkog duha, posebno orao kao jaka i slobodna ptica velikih visina, koja može da savlada ogromna američka prostranstva. Dominantna kombinacija elemenata za Ameriku je vatra (žar) – zemlja – voda – vazduh. Karakteristična poza je noge na stolu, što oslikava karakter Amerikanaca, ali i povijesnu posljedicu pionira iz doba osvajanja Amerike, koji su bili prisiljeni da mnogo pješače, te su imali potrebu da nakon toga, na taj način, odmore noge. Sportovi koji se favoriziraju u Americi su američki nogomet, košarka i bejzbol.
Američki nogomet se razlikuje od europskog po tome što je igralište izdijeljeno nizom paralelnih linija i zadatak igrača je da uporno trče prema golu osvajajući liniju za linijom, korak po korak, snažno, odlučno, brutalno, kao buldozi, bacajući se i hrvajući sa protivničkom igračima. Forsira se brutalni trijumf pobjedničkog tima, a zaštitna odjeća govori o povezanosti i ovisnosti Amerike o tehnici. Igra je izrazito brza i oštra, što je imanentno načelu konkurentnosti, kao jednom od sinonima američkog uspjeha.
Naravno Amerika danas je globalni lider, svjetska supersila koja kreira niz trendova u svijetu, počevši od IT, bioindustrije, nanotehnologije, pa do ekologije, zdrave ishrane, istraživanja svemira, industrije zabave, sporta etc. Iako je i dalje kult rada na prvom mjestu, on sve više ustupa mjesto zabavi, hedonizmu i raznim industrijama zabave, što je (ne)izravna posljedica i takozvanog Welfare Society, koje je etablirano u Americi.
RUSIJA, ogromna zemlja koja je doživljavala sudbinu domaćice koju nitko ni za šta ne pita, koja je postala poligon povijesnog eksperimenta sa socijalizmom i m(A)rAksizmom (termin Gačeva), koji će ostaviti dalekosežne posljedice na razvoj same Rusije. Beskrajnost znači amorfnost, rasplinuta u širinu od Baltika do Kineskog zida, ona je hegelijanski kazano supstanca-subjekt povijesti koja se na njoj odvija i koja dopunjava prostor vremenskom dimenzijom. Dominantan je muški princip, pri čemu Majka-Rusija rađa sebi sina, a to je ruski narod.
Taj narod je otvoren, bogat elementom vazduha, lako se pokreće i odlazi na dalek put, nestalan je, lutalica i vojnik, vjetropirast je, nije vezan za zemlju tako da su ga u povijesti morali kmetstvom vezati za zemlju, a poslije je slijedila i industrijalizacija preko utjecaja zapadnih zemalja. Stoga je ruski čovjek uvijek razapet, na jednoj strani je psiha i duša, a na drugoj strani je kosmos i tijelo. Taj odnos se može najbolje vidjeti u ruskim romanima jer, u pravilu, ruska žena se nalazi između dva muškarca koji upravo predstavljaju suprotne principe, jedan je duhovni, vjetropirast, a drugi je statičan i realističan.
Uslijed toga je Majka-Rusija morala da nađe drugog muža, koji će je definirati i osigurati da se ne raspline, a to su bili stranci. Rusija od Grka uzima osovinu pravoslavlja, s juga privlači Polovce i turkijske narode, s istoka Tataro-Mongole. Od vremena cara Petra vladaju Nijemci, zapadnjački socijalizam datira od vremena Lenjina, istina modificiran, sa velikim ambicijama i skromnim učincima, zatim slijedi vrijeme Staljina koji spaja osobine cara Petra koga karakterizira dogmatski marksizam i talmud ideologija zapada, te Tamerlana – sultana glavosječa sa istoka. Poslije je slijedio period vladavine Hruščova sa Ukrajincima-malorusima, pa zatim Brežnjev i Gorbačov sa Perestrojkom i periodom tranzicije, preko Jeljcina do današnjih dana Putina.
Rusija je mlada sloboda, pa je svaki Rus shvaća i doživljava kao da je pušten sa lanca. Na cijeni su pojmovi bratstva, drugarstva i požrtvovanja za otadžbinu. Forsiraju se duhovne teme, teme o smislu života i postojanja. Temeljni pozdrav je: Здравсвўте – zdravstvujte ili u prevodu želim vam dobro zdravlje. Rusima je imanentna prostorna dimenzija, horizontalne ideje, daljina, širina i put. Kada se govori o odnosu jina i janga, odnosno novog i starog principa, onda je Rusija majka vlažna zemlja, a glavna rijeka je Volga, majčica.
Dominantna vojna strategija je strategija takozvanog kotla ili vreće, dakle simbolično kazano, neprijatelj je namamljivan u potkovicu, što je i prirodno za Rusiju, koja upravo koristi faktor prostora da bi rasula i progutala agresora. Ova strategija zapravo potječe iz ruskog lova, pri čemu je prenesena u socijalni milje kada Rusija mami strance (Poljake, Francuze, Nijemce) u svoje dubine, usisava ih i potom uništava koristeći kao prednost upravo činjenicu ogromnog prostranstva. Za razliku od Rusa, dominantna strategija Nijemaca je prodor klinom, a kod Francuza to je strategija manevra, dakle, napadi u talasima. Sama obrana zemlje zahtijevala je da se prosto uokviri moćnom državnom organizacijom koja je imala vojnu, ali i graditeljsku, odnosno, razvojnu misiju, u ogromnim prostranstvima šuma, stepa, tundri, Sibira etc.
(Nastaviće se)
(Autor je univerzitetski profesor i bh. diplomata)
